ANALIZA UTAKMICE - CHELSEA : ARSENAL

Chelsea - Arsenal 4:1

Još jedno uzbudljivo finale Europske lige je iza nas. Unai Emery je prekinuo svoj niz, a Maurizio Sarri osvojio najveći trofej u karijeri. Prilično dosadno prvo poluvrijeme nije dalo naslutiti što slijedi u nastavku. Uragan Chelseaja, nogometna fantazija u svakom smislu riječi, sve najbolje što nogomet može ponuditi je i ponudio. Driblinzi preko cijelog terena, odlična proigravanja i akcije,  golčina Iwobija, Hazardov oproštaj uz dva pogotka i Giroud kao u najboljim danima. Nakon 0-0 na poluvremenu, pet pogodaka u nastavku priuštilo je spektakl. Prekrasan događaj koji će ostati upamćen. Jedino negativno je lokacija utakmice i udaljenost terena od tribina, ali u ovoj analizi se bavimo samo nogometom.

Chelseajev "trio fantastikus"

Giroud, Hazard i Kovačić. Oni su najviše zaslužni za pobjedu Chelseaja. Nakon jalovog i bezidejnog prvog poluvremena gdje se isticao samo nervozom, Kovačić u drugom pokazuje svu raskoš talenta. Dva pogotka su došla nakon njegovih prodora kada je iznio loptu iz Chelseajeve polovice pred Arsenalov šesnaesterac. Olivier Giroud je djelovao kao Zlatan Ibrahimović. Mantinela koja prima kao da je rođen u Brazilu, par puta mu se lopta zalijepila za nogu. Gradio se, asistirao i sve je radio s velikom lakoćom. Briljantna asistencija za Hazarda, iznuđen jedanesterac i "fox in the box" gol kada s glavom ulijeće ispred noge Koscielnyja i donosi prednost Chelseaju. Hazarda je teško više opisati. Pošto mu je ovo najvjerojatnije oproštaj od "Bluesa", možemo reći da je ispunio očekivanja i oprostio se sa stilom. Nezaustavljiv od početka do kraja.

Unai Emery, Ozil, Maitland-Niles ili netko drugi?

Kada se razočaraš i izgubiš svaku nadu teško je ostati hladne glave i odrediti krivca za poraz, a možda ga i nema. Arsenal je bio bolji protivnik u prvom dijelu, malo, ali ipak bolji. Ono što se dogodilo u nastavku teško je objasniti. Maitland - Niles je djelovao dobro na boku, ali u drugom poluvremenu se izgubio. Teško je klinca kojem desni bek nije prirodna pozicija kriviti za poraz. Giroud je lisac, priliku za dobiti penal je vrhunski iskoristio. Unai Emery je imao ideju, zaustavio je Chelsea, Arsenal je djelovao kompaktno, malo je falilo da Lacazette iznudi jedanaesterac, ali kako igrati s igračem manje na terenu? Mesut Ozil ponovno ne djeluje zainteresirano, šeće kao da je Ronaldo ili Messi, u obranu se ne vraća, a igra kao umišljeni 40-godišnji rekreativac sa termina koji se ponaša kao "španer". Prošla su vremena kad je on bio čovjek odluke, danas je igrač manje na terenu koji nema poštovanja prema treneru i klubu, a uz to sve je najplaćeniji igrač. Čekala se njegova lopta za Aubameyanga ili Lacazettea, ali nismo ju dočekali. Klinac koji je ušao s klupe (Willock), u 13 minuta, napravio je puno više od Ozila. Kada je Mesut bezvoljan, koči Arsenal. Zbog toga što nije povezao momčad, Auba i Lacazette su ostali nedorečeni, vrijeme je da "Gunnersi" razmisle je li Ozil zaslužio biti ljubimac navijača ili je vrijeme za rastanak. Ako Eden, kao jedan od najboljih na svijetu, svaku utakmicu grize kao da mu je zadnja iako je mislima odavno u Realu, zašto Ozil ne iskazuje bar poštovanje?

Oproštaj Cecha i Hazarda

Legendarni vratar se oprašta od nogometa dok Eden odlazi iz kluba. Cech, koji je bio često pod kritikama, je branio odlično iako to rezultat ne sugerira. Sve što je mogao obraniti je obranio, neke lopte koje bi drugi primili je uspio spasiti, ali nitko mu nema što za prigovoriti. Velika karijera nažalost nije okončana trijumfom i legenda češkog nogometa ide u zasluženu mirovinu. Eden Hazard je najbolje godine karijere dao Chelseaju, mogao je igrati odavno u jačim momčadima gdje bi još više došao do izražaja, ali nije htio napustiti Chelsea. Zna i on sam da ova momčad nije ista bez njega kao Real bez Ronalda i Barca bez Messija.